

Aktuelnosti u primeni carinskih propisa
Kooperativni odnos između javne uprave i privrede, zasniva se, pre svega, na redovnom informisanju o svim aktivnostima koje su u vezi sa pripremom i donošenjem propisa, a što podrazumeva otvorenost za saradnju i pravovremeno reagovanje na opravdane zahteve privrede.
U tom smislu, smatramo da je značajno istaći na ovom mestu neke izmene i dopune Uredbe o carinskim postupcima i carinskim formalnostima, donete radi usklađivanja sa izmenama Carinskog zakona, koje su usvojene krajem prošle godine („Službeni glasnik RSˮ broj 138/22).
Treba svakako reći da su razlozi za donošenje ove uredbe dalje usaglašavanje carinskih propisaRepublike Srbije sa odredbama carinskih propisa Evropske unije, odnosno sa Delegiranom uredbom Komisije (EU) 2015/2446 od 28. jula 2015. godine o dopuni Uredbe (EU) broj 952/2013 Evropskog parlamenta i Saveta u pogledu detaljnih pravila u vezi sa određenim odredbama Carinskog kodeksa Unije (Commission Delegated Regulation (EU) No 2015/2446 of 28 July 2015 supplementing Regulation (EU) No 952/2013 of the European Parliament and of the Council as regards detailed rules concerning certain provisions of the Union Customs Code) i sprovedenom uredbom Komisije (EU) 2015/2447 od 24. novembra 2015. godine o utvrđivanju detaljnih pravila za sprovođenje određenih odredaba Uredbe (EU) broj 952/2013 Evropskog parlamenta i Saveta o utvrđivanju Carinskog kodeksa Unije (Commission Implementing Regulation (EU) 2015/2447 of 24 November 2015 laying down detailed rules for implementing certain provisions of Regulation (EU) No. 952/2013 of the European Parliament and of the Council laying down the Union Customs Code), a sve to imajući u vidu do sada više puta jasno iskazano, strateško, opredeljenje Republike Srbije da postane punopravan član Evropske unije i u skladu sa tim i obavezu državnih organa da izvrši usaglašavanja nacionalnog zakonodavstva sa zakonodavnom regulativom Evropske unije, kao i terminološko i tehničko usklađivanje.
Dalje, Uredbom o izmenama i dopunama Uredbe o carinskim postupcima i carinskim formalnostima („Službeni glasnik RS”, broj 144/22) u članu 24. bilo je propisano da se garancije, koje su važeće na dan početka primene ove uredbe, osim garancija za nacionalni postupak tranzita, mogu koristiti do isteka roka važenja tih garancija ili do 1. Januara 2024. godine, u zavisnosti od toga šta je ranije. Takođe, u članu 3. stav 2. iste uredbe bilo je propisano da odobrenja o oslobođenju od polaganja zajedničkog obezbeđenja za plaćanje carinskog duga, osim za nacionalni postupak tranzita, koja su na snazi na dan početka primene ove uredbe, ostaju na snazi do ponovne procene odobrenja. S tim u vezi, u članu 25. te uredbe bilo je propisano da se odluke na osnovu ponovne procene odobrenja, u skladu sa članom 23. stav 2. ove uredbe, donose pre 1. januara 2024. godine i dalje je bilo propisano da se tim odlukama ukidaju odobrenja koja su bila predmet ponovne procene i, prema potrebi, izdaju se nova odobrenja. Odluke se, bez odlaganja, dostavljaju nosiocima odobrenja. Međutim, na osnovu analize sprovedene od strane Uprave carina, utvrđeno je da je postoji znatan broj aktivnih garancija po kojima tek treba da budu sprovedene odgovarajuće aktivnosti carinskih organa, pa je, s tim u vezi, a radi blagovremene i pravilne primene propisa, neophodno produženje roka iz člana 24. Uredbe o izmenama i dopunama Uredbe o carinskim postupcima i carinskim formalnostima („Službeni glasnik RS”, broj 144/22) do 31. marta 2024. godine. Predloženo produženje roka je i u interesu banaka i poslovne zajednice, s obzirom da i oni imaju obavezu prilagođavanja svog poslovanja sa usvojenim izmenama Uredbe o carinskim postupcima i carinskim formalnostima. Iz istih razloga, predloženo je i produženje roka iz člana 25. Uredbe o izmenama i dopunama Uredbe o carinskim postupcima i carinskim formalnostima („Službeni glasnik RS”, broj 144/22) do 31. marta 2024. godine.
Odredbe koje se odnose na ukidanje i opoziv garancije u slučaju pojedinačnog obezbeđenja u obliku kupona kod nacionalnog postupka tranzita, propisano je da se od datuma kada počinje da se primenjuje ukidanje ili opoziv, pojedinačna obezbeđenja u obliku kupona koja su položena pre tog datuma ne mogu koristiti za stavljanje robe u nacionalni postupak tranzita, a sve sa ciljem kako bi se sprečilo da se pojedinačna obezbeđenja u obliku kupona koriste nakon njihovog ukidanja ili opoziva.
Efekti predloženih izmena i dopuna Uredbe značiće dodatno preciziranje ovih odredaba, zatim sprečavanje da se pojedinačna obezbeđenja u obliku kupona koriste nakon njihovog ukidanja ili opoziva, davanje mogućnosti povraćaja uvoznih dažbina u slučajevima kada se roba doprema dobrotvornim organizacijama iz razloga poništavanja deklaracije nakon puštanja robe, kao i davanje mogućnosti fizičkim licima koja imaju prebivalište u carinskom području RS pravo na potpuno oslobođenje od plaćanja uvoznih dažbina na drumska vozila koja su iznajmili na osnovu pisanog ugovora sa iznajmljivačem vozila radi upotrebe u privatne svrhe, zatim pojačan carinski nadzor i preciziranje izlaznih carinarnica kada robu preuzimaju železnički i vazdušni prevoznici, poštanski operatori i brodarska društva pri izlasku robe, davanje i kao i uvođenje fleksibilnosti u postupke za izdavanje ili sastavljanje dokaza o poreklu u preferencijalnoj trgovini čime će se olakšati postupci za izdavanje dokaza o poreklu, što će imati pozitivan uticaj na poslovanje privrednih subjekata u smislu olakšanja procedura.
Treba napomenuti i da se Predlogom uredbe propisuju se nove definicije pojmova: „stvarna vrednostˮ i „poštanski operator iz treće zemlje”. Tako se stvarna vrednost definiše kako bi se obezbedila uniformna primena tog termina u svim carinskim propisima.
Definicija poštanskog operatora iz treće zemlje je potrebna zato što u određenim slučajevima u kojima dolazi do pretovara poštanskih pošiljki na teritoriji Republike Srbije obavezu da obezbedi podatke za ulaznu sažetu deklaraciju ima poštanski operator iz treće zemlje iz koje je roba otpremljena.
Takođe, menja se i član 23. Uredbe o carinskim postupcima i carinskim formalnostima na način da se prilikom obavljanja carinskih formalnosti, obaveza navođenja referentnog broja odluke u deklaraciji odnosi na sve odluke koje se odnose na obavezujuća obaveštenja (OOS i OOP) da bi se carinskom organu omogućilo praćenje upotrebe svih odluka u pogledu ispunjenja obaveza koje proizlaze iz njih.
Svakako je potrebno spomenuti i da se dodaju nove tačke u čl. 213. i 215. Uredbe čiji je cilj da se omogući usmeno deklarisanje za organe i drugo ljudsko ili životinjsko tkivo ili ljudsku krv pogodne za trajno presađivanje, implantaciju ili transfuziju, u hitnim slučajevima kako bi se brže izvršile neophodne carinske formalnosti i mogli da se blagovremeno upotrebe.
Takođe, spomenućemo i da se u članu 233. stav 4. Uredbe propisuje novi slučaj kada carinski organ poništava deklaraciju posle puštanja robe, a na osnovu obrazloženog zahteva deklaranta ako je roba stavljena u slobodan promet i carinskom organu je dostavljen zadovoljavajući dokaz da roba nije korišćena niti trošena na carinskom području Republike Srbije pod uslovom da je zahtev podnet u roku od jedne godine od datuma prihvatanja deklaracije, da je roba data bez naknade dobrotvornim ili humanitarnim organizacijama koje
obavljaju svoje aktivnosti na carinskom području Republike Srbije i da deklaraciju za stavljanje u slobodan promet uz potpuno oslobođenje od plaćanja uvoznih dažbina za konkretnu robu podneladobrotvorna ili humanitarna organizacija.
Sve promene je bilo neophodno postići u cilju olakšanja međunarodne trgovine,doprinoseći tako celokupnoj poslovnoj efikasnosti svih učesnika u carinskom postupku, pre svega bližim i preciznijim propisivanjem uslovi koji će doprineti bržem, kraćem i pojednostavljenom carinskom postupku, ostvarivanju sigurnijeg nadzora i kontrole robe pri izlazu, koji će samim tim dovesti do veće sigurnosti i bolje komunikacije među učesnicima u postupku, kao i do povećanja broja učesnika koji će moći da koriste pojednostavljene carinske postupke.