

Komunikacija je na našoj strani
Tokom poslednjih godina, u svetlu naglog tehnološkog napretka, čitava prehrambena industrija se suočava sa sve većim potrebama potrošača za transparentnim, odgovornim i održivim poslovanjem, dok u isto vreme ima obavezu da očuva konkurentnost i zadrži pozitivan imidž na tržištu.
U pogledu reputacijskih izazova, industrija mesa, kao njena specifična grana, često nailazi na negativnu percepciju koja proizilazi iz zabrinutosti potrošača za zdravlje, uticaj na životnu sredinu, ili usled prekomernog konzumiranja crvenog mesa, te povezanosti s određenim bolestima, ili pak zbog neodgovarajućeg tretiranja životinja. Uzimajući u obzir da ovakve i slične teme izazivaju brojne etičke debate, komunikaciju treba usmeriti na obrazovne kampanje, poboljšanje transparentnosti i promovisanje bezbednosti i zdravih praksi u proizvodnji.
Kada je reč o poštovanju interesa potrošača koji očekuju pristupačne, kvalitetne i održive proizvode, jedan od najznačajnijih izazova mesne industrije je usklađivanje sa sopstvenim komercijalnim interesima, budući da se, po pravilu, ona suočava s visokim troškovima proizvodnje, distribucije i održavanja kvaliteta. Ponekad je teško ispuniti zahteve za višim standardima održivosti ili etičkih normi, a istovremeno održati konkurentnost na tržištu, te treba upoznavati javnost sa troškovima i izazovima s kojima se suočava industrija, ali i sa konkretnim koracima koji se poduzimaju za poboljšanje ovih uslova.
Dok se svest potrošača u smislu prehrambenih navika menja, komunikacija o zdravlju i nutritivnoj vrednosti mesa postaje složenija. Imajući na umu sve veću popularnost biljnih i biljnih mesnih alternativa, mesna industrija usmerava svoje komunikacijske napore ka isticanju zdravstvenih prednosti mesa, poput visokokvalitetnih proteina, vitamina i minerala, a koji su utemeljeni na naučnim saznanjima i činjenicama. Posebnu pažnju treba posvetiti i izazovima u vezi s inovacijama koje se primenjuju kod proizvoda od mesa, u smislu proizvodnje „lab-grown“ (uzgajanog ili kultivisanog) mesa ili novih mesnih proizvoda s nižim udelom masti i energetske vrednosti.
Budući da potrošači sve više zahtevaju transparentnost u vezi s poreklom mesa, uslovima uzgoja životinja, uticajem na životnu sredinu, industrija mesa ulaže trud da jasno i efikasno komunicira sve ove informacije, uključujući sertifikate bezbednosti i kvaliteta, humane prakse u farmama, kao i aktivnosti smanjenja emisije ugljen-dioksida.
Ako razmatramo prisustvo mesne industrije na različitim tržištima, neminovno je prilagođavanje i pristupa u komunikaciji, jer globalne i lokalne percepcije o mesu i prehrambenim navikama mogu da se razlikuju. Dok je u nekim kulturama meso klasičan, sastavni deo ishrane, u drugim delovima sveta vegetarijanske ili veganske alternative mogu da budu prihvatljivije. U takvim okolnostima je neophodno prilagoditi svoj marketinški jezik i pristup, i shodno tome razviti različite strategije koje će odgovarati specifičnim preferencijama i trendovima.